Gergely Tamás
Brassó 1952. augusztus 19. – 
 
  | Buja
 A domb tövében álltak, s
  bámulták a természetet. Hogy ott egy hónappal korábban nem volt semmi. A
  fagyott földön kívül. Most meg ez a buja növényzet...
 - Szép - szalad ki
  Vadmalac komájának a száján. Vadmalac csak hümmög hozzá.
 Kis idő múlva megszólal:
 - Akkorára nőtt a
  fű...
 Komája nem tudja kivárni
  a szentencia végét, közbekotyog:
 - Kaszálni kéne?
 Kaszálni? Vadmalacnak
  egészen másként reagál az idegrendszere:
 - ...hogy egy
  tetemet el lehet rejteni benne.
 | Bujan
 U podnožju brežuljka su stajali i prirodu
  promatrali. Da tamo pre par meseci ništa nije bilo. Osim smrznute zemlje. A
  evo sad bujne vegetacije.
 - Lepo je - izusti jaran Vepra. Vepar tek
  zamuca. Nakon par minuta oglasi se:
 - Trava je toliko narasla…
 Jaran nije mogao sačekati kraj rečenice,
  upada mu u reč:
 - Bi trebalo kositi?
 Kositi? Nervni sistem Vepra sasvim
  drugačije reagira:
 - … tu bi se moglo leš sakriti.
 
 Prevod: Fehér Illés
 | 
Forrás: 
https://mek.oszk.hu/19600/19634/19634.htm#184
 
Nincsenek megjegyzések:
Megjegyzés küldése