Keresés ebben a blogban

2022. március 4., péntek

Katarina Sarić Nemušta – A néma nő

 

Katarina Sarić Budva 10. mart 1976. – 

Nemušta
 
Sinoć mi je rekao te dvije famozne riječi
nakon kojih je uslijedio tajac
opsjene
i naravno pajac
dvorska luda iz mene
koja se opet pita
– da li sam ikada voljela
nježan je i mio
upravo onakav kakav ti nikada nisi bio
i ne pada mi napamet – nemoj ni da pomisliš
ili pogrešno shvatiš
iako je to naša klet
opšte mjesto
kamen spoticanja koji sam obradila i okačila oko vrata
ne viđa se tako često
takav dragulj
izvađen s dna okeana mulj
– da od vas dvojice krpim jednog cijelog
ni crnog ni bijelog
samo kažem
da me pitao plašljivo i stidljivo
kao da mi je nešto kriv
dirljiv
u iščekivanju da mu uzvratim na te dvije riječi
i nisi mi ti preči
tek sam se dosjetila da ih ni tebi nikad nisam rekla
da iz mene nije poteklo o ljubavi ni slovo
nikom
eksplicitno
ni glas jedan nekmoli tih sedam iz tvorbe za to famozno
volim te
nisam od onih koji potpisuju i pečatiraju zaklinju se krupnim riječima
kojima najčešće na kraju sami profitiraju
grozno
žao mi je ali i nije
ja ih živim zgusnuta i akumulirana oko semantičkih polja
po kojima gazim postojana
ni lošija ni bolja
tek dosljedna samo
i sad da me pozoveš nakon ovolikih godina srce bih ti iščupala i na dlanove položila
u vatru i u vodu
tebi
kojem nikad nisam rekla da sam te voljela
ni onda ni u jednom trenu
kamoli zauvijek
a šta tek
onda da kažem njemu
 
Izvor: https://strane.ba/katarina-saric-poezija/
 
 
A néma nő
 
Tegnap este mondta azt a két nevezetes szót melyek után
a látomás néma csendje
következett
és természetesen a pojáca
bennem az udvari bolond
ismét kérdi
– szerettem-e valaha is
gyengéd és kedves
éppen olyan amilyen te sosem voltál
és eszembe sem jut – arra ne is gondolj
tévesen ne értelmezd
igaz ez a mi átkunk
általános hely
akadály melyet feldolgoztam és nyakamba akasztottam
ilyen ék
óceán-mélyről felvett hordalék
ritkán látható
– igen kettőtökből egy egészet gyúrok
se feketét se fehéret
csak mondom
ha félénken szégyenkezve megkérdezte volna
mint egy megbántottól
megható
arra a két szóra feleletemet várja
és a fontos nem te vagy
most jöttem rá eddig még neked sem mondtam
belőlem egy csepp szeretet sem eredt
senkiért sem
egyértelmű
egy hang sem nemhogy arra a híres szeretlek tégedre
gyártott hét
nem tartozom az aláírókhoz és pecsételőkhöz nagy szavakkkal fogadkoznak
melyekkel a végén leginkább egyedül nyernek
iszonyú
sajnálom vagy mégsem
szemantikus mezők között tömören felhalmozva élek
állhatatosan azokon gázolok
nem vagyok se jobb se rosszabb
csak következetes
és most ha annyi év után felhívnál szívedet kicsupálnám tenyeremre
tűzbe vízbe tenném
neked
akinek sosem mondtam szeretlek
akkor sem egy pillanatra sem
nemhogy egy életre
szóval
neki mit mondjak
 
Fordította: Fehér Illés


Nincsenek megjegyzések:

Megjegyzés küldése