Živko Nikolić
Koprivnica kod Zaječara 13.11.1958. –
Кажипрст
путује |
A
mutatóujj utazik |
A költészetről - az Ezüst híd/Srebrni most fordításkötetemről - fordításaim - kedvenc verseim - gondolatok - magamról O poeziji - o knjizi prevoda Ezüst híd/Srebrni most - moji prevodi - omiljene pesme - zabeleške - o sebi
Živko Nikolić
Koprivnica kod Zaječara 13.11.1958. –
Кажипрст
путује |
A
mutatóujj utazik |
Živko Nikolić
Koprivnica kod Zaječara 13.11.1958. –
Све |
Minden |
Živko Nikolić Koprivnica kod Zaječara 13.11.1958. –
Одлуке |
Döntések |
Živko Nikolić
Koprivnica kod Zaječara 13.11.1958. –
Одбегле
слике |
Elillant képek |
Živko
Nikolić Koprivnica kod Zaječara 13.11.1958. –
Protok ludila |
Tébolyáramlás |
Živko
Nikolić Koprivnica kod Zaječara 13.11.1958. –
Vrata |
Ajtók |
Živko Nikolić
Koprivnica kod Zaječara 13.11.1958. –
Pagani iščekuju hrišćane |
Keresztények jöttét várják a
pogányok |
Sizif
On komad cigle u svoju torbu
stavi
i drugi mu pridoda, ali krišom, kao da najveću tajnu pohranjuje. I vasceli dan taj dragi teret nosi, zbog njega u vrevi ljudska ramena razmiče, svima se klanja, svima se osmehuje, i autobusima i zidu, i bubama na zidu. Na šalterima, pun ponosa, uporno čeka i ne zna zašto mu je ta građa potrebna, ali oseća u disanju božanski sklad kada se ruka za stopalom pomeri, uzdah koji potom sledi, osmeh koji se od uzdaha otme. Sve je tu, u pravoj meri. |
Sziszüphosz
Sziszüphosz követ rakott
puttonyába
és valaki más is, de suttyomban,
mintha a legnagyobb titkot rejtené.
És naphosszat cipeli azt a kedves terhet,
miatta választ szét vállakat a tömegben,
mindenkinek hódol, mindenkire mosolyog,
a buszra is, a falra is, a falon lévő bogarakra is.
A tolóablakok előtt büszkén várakozik
és nem tudja, az az építőkocka miért kell neki,
de levegővételkor isteni összhangot érez,
mikor a kéz a talp felé közeledik,
a sóhaj, ami ezután következik,
a mosoly, ami a sóhajból fakad.
Minden jelen van, megfelelő
arányban.
Fordította: Fehér Illés
|
Rtanj u magli
Rtanj maglom obvijen
nalikuje na dojku koja je izrasla iz zemlje i snažno ka nebu šiknula svoj mlaz.
To mleko se razlaže
u niti i pramenje spokojno, slobodno.
Koja će usna
nju usnulu da obujmi?
Čija će ruka
to pramenje da uhvati?
Ili je sve
iluzija:
i Rtanj, i magla,
i pramenje, oblaci, koji odlaze i vraćaju se, koji se kovitlaju, kruže? |
Rtanj a ködben
A Rtanj
ködbe burkoltan
sugarát
erélyesen
az ég
felé küldő
földből
kinőtt
női
mellre hasonlít.
Nyugodtan,
szabadon
szálakra
és tincsekre
bomlik
az a tej.
Őt, az
álombamerültet
kinek
az ajka fogja ébreszteni?
Kinek
a keze
fogja
a tincseket simogatni?
Vagy
minden csak káprázat:
a
Rtanj is, a köd is,
a
tincsek is és a távozó
majd visszatérő,
gomolygó,
kavargó
felhők
is?
*Rtanj (Rtany) középszerbiai hegy
Fordította: Fehér
Illés
|